Ćero, ti si na tatu – zaljubljive prirode. Posle sam upozno tvoju majku, i šta ću.
A ja tih dana na poslu baš gledam ove selebriti kraševe po tviter threadovima raznih ljudi koji to dele, pa ću sada, u pauzi za ručak (to je bilo dok sam radila, namerno nema edita) da posložim sve svoje selebriti kraševe koje se setim a kojih me malo ili mnogo sramota;
Krećemo sa prvom koju se sećam – Randu iz Kasandre, ja imala 3 godine, plakala kad su ga ranili. Svi su gledali tu seriju,bila je jedna od prvih latino-američkih tzv. španskih serija, ticala se Kasandre koja je cirkuzantkinja, bacaju se neki noževi i dva brata Randu i tipa Čar (mad mislim da je to neki radni naziv moje familije) se bore oko nje (nešto kao Arman Asante i Antonio Banderas u jednom od mojih omiljenih filmova – Mambo Kings) e pa ovo je mnogo ciganskije, u najboljem smislu te reči. Gađanje noževima, prelepe žene i muškarci, neke standardne latino babe, favele, čerge. Moja simpatija, kad je rane, a to traje tri epizode brinemo kum (tad 31 godinu) i ja (3 tada) i ja padam iza fotelje plavi štof na cveće kao engleske ruže kupljen u Simpu roditeljima za svadbu, bacam se i kukam jer mi raniše Randua. Ako si preživeo, svaka čast, ako ne, RIP legendo, bio si stvarno dobra pička.
Knjige, drugovi i drugarice, a ne Kasandre i ljubavni trouglovi (ukradeno sa ig-a)
Život, televizija i ja krećemo dalje, dobijam poriv da plešem i udam se dok gledam zanosni osmeh Mileta Ignjatovića koji pleše u šumi, pa u nekom tržnom centru, dok mu se nešto događa na putu za ludilo – roditelji u blagom šoku, ali sladak je pa neka, dedi je okej jer je iz sela Dragosinjci kod Kraljeva (a sva sela blizu Mrčajevaca i Kraljeva su najbolja po rečima mog dede Rodoljuba). Žao mi je što je Mile ostario ko mlijeko, ali je osmeh tu i dalje, pa neka ga.

Mile Ignjatović-Na putu za ludilo. Spot koji je obeležio i trajno oštetio moj ukus za muškarce.
Malo kasnije pristajem na odlaske u vrtić, a pošto nam u vrtiću intenzivno puštaju ZAM prodakšn(anesteziranja dece radi, jer smo svi bili ko hipnotisani bojama i zvukovima koje ZAM proizvodi), bivam opčinjena drugim lepotanom duge kose, ovoga puta Ninom Rešićem i mogu vam reći da i dalje mislim da je bio hot, makar prema ovoj slici – roditelji već izgubili nadu da ću ikad biti iole normalna jer plačem na kad ga vidim. Ne stalno i ne često, al kad kaže ‘Donesi divlje mirise u moje puste odaje’’ ja se izgubim, a i maštala sam o maminom Dior parfemu Dolcevita kad čujem to. I sad rolku zovem tako.
Nino – Usne vrele kao zar – (Audio 2011)
Ninove usne vrele kao žar padaju u zaborav kada se pojavljuje Siti Rekords, Dejan Milićević i grupa Luna i 1998. prvi put upoznajem oblik života imena Maja Marković iz grupe Luna, ona je lepa, visoka i liči na tetku moje kumice, nisam sigurna jel mi kraš ili želim da sam ona. Nije mi jasno, zašto ta prelepa žena peva uz jebenog Čedu Čvorka, al you do you boo.
U spotu LUNA – Da Me Ljubis Nocima – (Official Video 1999) ona izgleda kao da je 2020., prelepa je i preenergična. Njena najtužnija pesma je Tvoja će ruka moju da vodi, tamo gde nikad nisam bila, prekini Jelena Marković da citiraš, rasplakaćeš se.
LUNA – Mazo – (Official Video 2004) HD pesma šit, al pogledajte stil! Goth queen.
Nakon devet i po nedelja, odustajem od Maje i prilazim ka drugoj ženskoj simpatiji – ovoga puta želim da sam Coka iz grupe Duck, možda zato što me u kući zovu Coka i imam ovakve šiške; ali svakako bivam opsednuta njom. Jedina pesma koje se sad sećam je bila obrada La Isla Bonita Duck – Pedro
Gledanje tv-a je baš bio velika i važna konstanta u mom odrastanju i formativnim godinama, a onda oko 2001. Kad sam već duboko zašla u osnovno obrazovanje, pojavljuje grupa Prslook bend, a,ja koja prvi razred već uveliko pohađam dobijam i imam neki imaginarni zdravstveni problem koji je moja majka zamislila, a paralelno sa tim Nikica i brat mu Marković Aleksandar zvani Sandro (moj otac imena Aleksandar dobije mini fras kad mu se neko obrati sa Saša, mogu misliti šta bi rek’o za Sale ili nedobog Sandro) su valjda bili, lekari u Tiršovoj, Ili Instututu za majku i dete;
E sad, naravno da nisu, ali to saznajem mnogo kasnije kad se sve odvije po redu, ali k0ako bih lakše podnela strah od tog velikog pregleda, maštam da su mi baš oni (Nikica, to be precise) lekari.
Sve se razrešava u moju korist, makar zdravlja što se tiče – random odrasli deda lekar kaže ‘’nije ništa samo raste’’(a u svojoj glavi, ĐE VIŠE DA RASTEM, ALO, TREBA DA SE UDAM ZA NIKICU MARKOVIĆA), a kako shvatam da rastem krećem da gledam Harija Potera(most common millennial trope, and i’m not even a bit ashamed) i slušam *stranu* muziku pa je moj prvi strani celebrity crush kog mogu da se setim pre Michaela Jacksona…ovo je potresno na toliko mnogo načina..
Alan Rickman koji em što liči ex direktorku gimnazije Takovski Ustanak, mog neprijatelja Ljiljanu Čeliković, nego bre RIP IN PEACE LEGENDO.
Hoću ovde da se ogradim, RIP ide Alanu, a ex Direktorka nek radi šta oće živa i zdrava, samo da ja ne znam de je i šta je.
Zatim, krećemo u istraživanje koje druge filmove možemo gledati sa Alanom Rickmanom, pa onda iz Snejpa krećem da obožavam kao Romea i kao poručnika Brandona (ako se dobro sećam) iako nit volim Šekspira nit Jane Eyre, Austen i slične. Ima taj film Dogma i Love Actually (koji znam napamet i pisaću nekad o tome, gde on, kao po pravilu, igra partnera Emi Tompson)
Ali je necklace scene malo sjebana, doduše Joni Mitchell saves Christmas

Sve ovo postaje malko manje uznemiravajuće i samim tim, postaje malo više ok kad krećemo da gledamo LOTR pa mi simpatija prvo biva Legolas, jer sam uvek htela da budem kul u društvu, pa ko i svim drugaricama da se sviđa Legolas, ali mi se njegova uloga nešto nije dopala (jelena, cca10, filmski kritičar) i odlučujem se za 3 simpe
1. Haldir of Lothlorien ajde što je neki nebitniji hrabri debeljuškasto-zadrigli vilenjak, pa to može da objasni moje sadažnje težnje na nekim bićima, nego bre što izgibe u drugom delu od oni mentoli, to mi srcu nikako nije leglo. Pogotovu jer su Vilenjaci besmrtni i on ne razume da umire
.
2. Boromir and Faramir, sons of Denethor(ćale i ja ga zvali onaj buđavi) Logika poznata meni samo preko dinastije Nemanjić dubiješ Boromira (Šon Pen ga glumi, seljaku) i ostaviš Faramira(David Wenham, ko neki sin Rajana Goslinga i 10 sličnih iritantih glumaca) da i on u drugoj epizodi (valjda) pogine. Nemma reči. A Boromira sahraniše u čamcu, ma idi bre, rasplakaću se al očiju mi.

3. Aragorn II Elessar (Viggo Mortensen mi je i dalje mi je simpi). Najepši deo u vezi sa brakom Liv Tajler (u filmu Aruena) je taj što ona prihvata da ostane vilenjakinja, a da ona ima večni život, i to sad evo mogu da plačem. (Čvrsto držim da sad imam problem jer zbog toga volim mnogo starije osobe muškog pola – ovo je za 2 lola)
Međutim, Jesus takes the wheel kad saznajem za Travoltu i navlačim se ko narkoman na film Briljantin (Grease, 1978) tako da je moj idealni lik Deni Zuko, tačno se vidi da ću imati probleme u budućnosti; tell me about it, stud!
‘’With a cigarette held between her scarlet red lips, Olivia Newton-John electrifies John Travolta in the legendary musical of the 1980s(Vogue.com, late 70s, moram da ispravim). Throwback to the most scandalous rock’n’roll look of cinema.’’
(+ ne čudi me opsesija sajentolozima sad, Mada sam više bre volela Sandy aka Oliviu Newton John)
John Travolta And Olivia Newton John – You’re The One That I Want
Kad se isus već zavozo ko blesav, na scenu konačno stupa Majkl Džekson, a to me ne napušta do 5. razreda gde konačno biva kraj tome ali zapravo nikada nije kraj – ali o tome sam pisala i ne mogu više da se smejem tome/volim i crnog i belog Majkija i sve Majkije u transrasnoj fazi. Šta će čovek, vitiligo.
Dok pravim pauzu broj dva, moram da nastavim dalje s ovim nizom dok pre toga objasnim da se u 5. razredu dešava mala promena kursa mog stradanja te iz Majki faze prelazim u tzv. punk rock metal užas bivstvovanje i sva moja pažnja odlazi naravno… Nirvani. To malo zbog starije rođake koja me u svom potrkovlju da bismo iskulirale krstaricu i lažni malog MalaNaivna90 pa mi pusti Nirvanu. I tu kreće haos.
Ćlanovi nirvane u Dries Van Noten odeći drže solidno prvo mesto, ali kako hormoni kreću da udaraju ko ludi u glavu derišteta, nova simpatija, naravno mlada i pre svega meni dostupna, biva žilavi glupko koji nikad nije obukao majicu (žao mi je, ide ova slika)
A od prvog momka, mnogo kasnije, dobijam ovu knjigu.
Šesti razred, dobila fiziku u školi, dobro mi krenula, ja utripovala da samNjutn lično, uletela u fazu slušam tatine ploče i tripujem intelektualnu veličinu;
Robert plant peva ko devojčica, Džimi pejdž svira giraru sa dva vrata, Džon Pol Džons(uvek sam najviše volela basiste, al ovde i ne tolko) i Džo Bonam(zabubnjaj mi glavu za ljubav staru)
– i dalje smatram da su bili prelepi anđeli i sjajni muzičari.
Kako me sve drži ko vodu sito, sledeći na scenu stupa, vrlo ubrzo, mladi val kilmer u ulozi naravno džima morisona, jer što ne biti kliše sa 12 godina, na vidim tačno |nula| problema u vezi s tim, ako ćemo iskreno, ali već je to u periodu pred 13g i svi znamo da se period selebriti simpatija gasi.. Evo ga trejler za film The Doors.
This Pam’s dress, never 4get
Jedan od poslednjih trzaja mojih selebriti kraševa je naravno, najgori i najbolji sramni simpatija zbog kog bih sebi sada odrala kožu s lica kada se setim, godina je 2007. počinjem interesovanje za politiku – naravno pogrešno krećem, i dolazimo do eminentnog klipa (ipak prtsc) ,
ovaj klip je napravljen u mojoj sobi 2007. godine (gde se vide i posteri mojih simpatija i tako štošta nešto KAO I IKONE (imala sam religioznu fazu, niko mi nije bio simpatija) ali sa ciljem da obećam da ću učiti geografiju i hemiju (vazda nisam) sve zbog toga da – ODEM NA MITING; da vidim Čedu Jovanovića i da moji roditelji glasaju za njega.
Sramota će me biti dok sam živa i time završavam ovaj meni prezabavan tekst i vraćam se da radim, drago mi je što čedo nije pobedio uprkos mom trudu. Al sam tad upoznala svoju prvu simpatiju koja je bila 14 godina starija, fala bogu i toliko pametnija pa ništa nije bilo.
Учиться, учиться, учиться (как завещал великий Ленин).
Učiti, učiti i samo (na svojim glupostima učiti) što bi rekla pogolema guzičarka Ja, citirajući velikog Lenjina.
Leave a Reply